Prije godinu dana Hrvatska je živjela fantastično nogometno i društveno ljeto. Prije godinu dana Zlatko Dalić i njegovi i naši Vatreni ispisali su najljepšu priču u povijesti hrvatskog nogometa, ali i jednu od najljepših priča svjetskog nogometa. Hrvatska je mala zemlja u globalnim okvirima. Ima nas oko 4,2 - 4,5 milijuna. Nogomet nam je financijski slabašan, puno je problema u društvu koji se reflektiraju i u njegovom djelovanju. No, baš zato je impresivno kako Hrvatska može stvoriti grupu igrača sposobnu da prkosi većima, moćnijima, bogatijima i favoriziranijima te osvoji mjesto u finalu Svjetskog prvenstva. Doček koji je Hrvatska priredila svojoj nogometnoj reprezentaciji nadilazi svako promišljanje kakav bi taj doček bio da su Vatreni postali svjetski prvaci.
Jednostavno se nije moglo bolje dogoditi od onih 600 - 700 tisuća ljudi u Zagrebu i tko zna koliko još diljem oduševljene Hrvatske.
Godinu dana kasnije život je išao dalje. I u logičnom evociranju još uvijek svježih emocija od prošlog ljeta dojma smo da se ipak malo pretjeruje u kontinuitetu, ali i količini povratka na 2018. godinu. Treba se prisjetiti, ali centrirati sva ljetna nogometna prepričavanja i okupiranja upravo ruskom pričom, čini nam se i kontraproduktivno. Bit će prilike kroz određeno vrijeme, kada se svi dojmovi slegnu, kada se ljudi zažele uistinu emotivnog prisjećanja prekrasnih dana, složiti neki prigodan program memorije srebra. U međuvremenu reprezentacija je nastavila igrati. Liga nacija, kvalifikacije za EURO 2020., odlasci i novi dolasci, pobjede i porazi, uobičajene teškoće u natjecateljskim utakmicama. O tome se bavimo u analizi dosadašnjeg europskog pohoda, s pogledom na ono što reprezentaciju očekuje u jesen, odnosno u priželjkivanom nastupu na EURU.
Prije posljednje kvalifikacijske utakmice s Walesom u Osijeku, reprezentacija je bila gost na sedmom Trofeju Nogometaš kojeg je HUNS, uz partnerstvo Sportskih novosti, organizirao prvi puta izvan Zagreba. U Opatiji je bilo decentno i kvalitetno na dodjeli. Ono što nas raduje jest podrška Hrvatskog nogometnog saveza, koji je prvi put aktivno doprinio uspjehu ove sada već tradicionalne manifestacije. HNS je bio u sinergiji s HUNS-om i smatramo da je to primjer kako se zajedničkim pristupom mogu odrađivati kvalitetni programi za opći interes hrvatskog nogometa. Ključni lik ovog broja je mladić koji je obilježio sezonu domaćeg nogometa, a onda se potvrdio na najvišim kontinentalnim smotrama svojeg uzrasta. Dani Olmo je najbolji igrač HNL-a, najbolji mladi igrač, ali i talent koji je predvodio Dinamo u ostvarivanju velikih rezultata u Europi. Uz to je prerastao u lidera U-21 reprezentacije Španjolske koja je postala prvak Europe na turniru u Italiji. Olmov je uspon ogromna promocija kako za Dinamo, tako i za HNL jer je pokazao da mladi igrač iz slavne Barcelonine škole, može doći u Hrvatsku i napraviti fantastične iskorake. Više od onih vršnjaka koji su ostali u La Masiji.
Velika je stvar za hrvatski nogomet i naše institucije da je doc.dr.sc. Vanja Smokvina, s Pravnog fakulteta u Rijeci i naš suradnik u HUNS-u, izabran kao arbitar u Arbitražni sud za sport (CAS).
Radi se o najvišem međunarodnom arbitražnom tijelu u sportu, čiju nadležnost priznaju FIFA, UEFA i MOO. To je izvanredno priznanje dr. Smokvini kao stručnjaku, ali i promocija vjerodostojnosti pravne struke u našim institucijama.
Uz niz drugih informacija i tema, primjerice uspješno odrađenog kampa za igrače bez ugovora, u ovom broju prisjećamo se dvojice velikana hrvatskog nogometa koji su nas nedavno napustili, Zlatka Škorića i Jurice Jerkovića.