Donosimo vam priču glavnog tajnika FIFPRO-a Jonasa Baera Hoffmana o mentalnom zdravlju u nogometu i njegovim vlastitim iskustvima:

 

 

“Jako nam je stalo do tjelesnih performansi nogometaša. Radimo sve vrste znanstvenih vježbi kako bismo bili sve bolji i bolji. Ali ne brinemo dovoljno o onome što se događa u njihovim mislima. Mentalno zdravlje profesionalnih sportaša možda je najmanje razmatrana komponenta. Istina je da je nogometna industrija postala svjesnija mentalnog zdravlja, ali primjećujem da se i dalje tretira kao karakteristika izvedbe. Psihološka podrška usmjerena je na "Jeste li spremni za nastup u ovom trenutku?" - umjesto općeg blagostanja.”

“Klubovi moraju preispitati kako organiziraju psihološku podršku. Na primjer, ne morate se nužno otvoriti klupskom psihologu o izazovima u svom životu. Neki klubovi namjerno pred igrače stavljaju mentalne izazove. Ako odlučite ne plaćati igrače ili im ne dopuštate da treniraju jer vam se ti igrači ne sviđaju, to svjesno dovodi nekoga u psihološki tešku situaciju.”

“Doista je problematično što profesionalni sport nije niti vrlo empatičan niti potiče ljude na suočavanje sa slabostima. Tjera vas da cijelo vrijeme budete izvrsni. Svi u sportu, bilo da sam to ja, netko tko vodi klub ili ligu, vaš je krajnji posao da napravite okruženje u kojem je u redu govoriti o mentalnom zdravlju na isti način na koji možete govoriti o istegnutom mišiću.”

“Ja imam svoju povijest. Igrao sam košarku i bio sam dovoljno talentiran da od toga vjerojatno napravim profesionalnu karijeru. Ali nisam. U velikoj mjeri to je bilo zbog mentalne ravnoteže koju tada nisam imao. Dolazim iz obitelji u kojoj očinska figura nije baš igrala njegovu ulogu. Pokušao sam to nadoknaditi I pokazivao sam veliki pritisak I negativnost u sportu, jer sam uvijek težio savršenstvu, kako bih potvrdio da sam dovoljno dobar. Nikad nisam bio zadovoljan. Uvijek sam se sjećao dodavanja koje nisam napravio ili lopte koju sam izgubio, umjesto pozitivnih stvari koje sam napravio. Nije mi dopuštalo da uživam u igri i da budem što bolji.”

“Uvjeren sam da su neke moje ozljede, zbog kojih sam prestao igrati, povezane s mentalnim zdravljem. Imam snažan osjećaj da se mnogi sportaši ozlijede jer njihovo tijelo više nije u stanju izdržati pritisak. U jednom trenutku vaše tijelo vam govori da prestanete. Put govora o vašem mentalnom zdravlju za svakoga je drugačiji. Moje putovanje je zapravo bilo sa mnom, u obliku zapisa. Prisiljava vas da smislite riječi koje izražavaju ono što mislite. Kad sam to uspio formulirati, došli su mi neki odgovori. To mi je također dalo snagu da to izrazim u razgovoru s ljudima kojima vjerujem.”