Časopis nogometaš br. 34
Puno je bilo promjena na trenerskim klupama naših nogometnih klubova. Ivan Leko primjerice nije uspio napraviti željeni posao u Hajduku. Šteta, jer Leko je trener koji se dokazao u Belgiji, tamo je osvojio naslov i Kup, igrao (jako uspješno) u Ligi prvaka i Europskoj ligi. Jedan Mourinho mu je nakon što je Lekin Antwerp nadigrao njegov Tottenham skinuo kapu i priznao da već dugo neka momčad koju je on vodio nije bila toliko podređena suparniku.
Naravno da će Leko brzo pronaći novi posao, odnosno čim bude spreman ponovno sjesti na klupu, jer znamo da već sada ima nekoliko ponuda na stolu. Međutim, teško ćemo ga tako skoro ponovno vidjeti u hrvatskom nogometu, a to je velika šteta, jer Leko je mlad i ambiciozan trener, jedan od onih koji doista žive nogomet 24 sata na dan.
U ovoj sezoni svjedočili smo golemom broju smjena trenera u klubovima. Samo je Lokomotiva ostala vjerna treneru Silviju Čabraji s kojima je i krenula u sezonu. Varaždin je doduše bio prisiljen na promjenu. Naravno da tako veliki broj promjena trenera teško može donijeti dobro klubovima i da takve promjene nisu dobre ni za razvoj mladih igrača, kao ni za samo stvaranje igre.
Nije bilo ugodno pratiti način na koji se zbog odlazak trenera Sergeja Jakirovića iz Rijeke u Dinamo. Tada su se otvorila brojna pitanja o tome treba li hrvatski nogomet malo proraditi po pitanju statusa trenera, ali na neki način i uvesti određenja ograničenja. Recimo, u nekim europskim zemljama ne može jedan trener u istoj sezoni raditi u dva kluba koji se natječu u istoj ligi. Što apsolutno ima smisla.
Kod nas je Jakirović u ovoj sezoni vodio Rijeku i Dinamo, Sopić Goricu i Rijeku, a Karoglan Istru 1961 i Hajduk. I ako bilo tko od njih dobije otkaz ili ode s klupe, nema nikakvih ograničenja da preuzme i treći klub u SuperSport HNL-u, pa onda i četvrti, a to ipak nije prirodno i normalno.
Je li vrijeme da se i treneri sami ozbiljno pozabave svojim statusom i pravima? Trenerska udruga na papiru postoji, ali u stvarnosti očito ne funkcionira. Netko će reći da je to problem samih trenera, ali treneri su iznimno važan dio nogometa i svima nama bi trebalo biti stalo do toga da se i trenerska struka organizira na pravi način i da se kod nje uvede red. Bio bi to sigurno benefit za kompletan hrvatski nogomet...