Bivši golman dinama nakon huns-ovog kampa svlačionicu dijeli s ivušićem
Renato Josipović bivši je igrač Dinama koji je nakon hrvatskog prvaka svoju karijeru nastavio u susjednim državama igrajući za Široki Brijeg i slovenski Bravo. Nakon što je ljetos ostao bez kluba, sudjelovao je na HUNS-ovom kampu odradivši odlične pripreme što mu je pomoglo da pronađe novi klub, te je sljedeća nogometna destinacija za Renata postao ciparski Pafos.
Renato, kako je na Cipru? Nikako da dočekate priliku u Pafosu, da pokažete kakav ste golman.
Na Cipru je odlično, još jako vruće ali izdrži se. Pafos je uz Aris koji igra Europsku ligu trenutno najjači klub na Cipru. Otkad klub postoji, od ove sezone su najveća očekivanja. Jako su se svi u klubu angažirali oko nas igrača i baš nam ništa ne fali.
Kako ste završili na Cipru?
Imao sam par klubova na čekanju gdje bi branio, ako se njihovi vratari koji brane prodaju i napuste klub. Malo se neočekivano to sve odužilo i stigao je poziv trenera vratara Silvija Čavline koji je tu u Pafosu. Stupili smo u kontakt i dan poslije je osobno zvao sportski direktor Rodolfo da ima veliku želju da dođem. Bila je to ponuda koja se nije mogla odbiti, i naravno ide zahvala i mom agentu.
Što se događa u klubu, zašto ne branite, tko je ispred Vas?
Kao šta sam rekao klub puno ulaže u ekipu i ima stvarno jako puno dobrih igrača. Tu je na golu hrvatski standardni reprezentativac Ivica Ivušić. Ja sam na čekanju i borim se, vjerujem u sebe i znam da će doći prilika prije ili kasnije. Tu sam odmah uz Ivušića, jako smo dobro povezani i van nogometa. Puno se može naučiti od njega. Velika je čast i privilegija biti uz njega i trenirati s njim.
Hoćete li na zimu tražiti neko drugo rješenje?
Ne planiram tražiti ništa na zimu, želim ostati tu, iako trenutno ne branim, osjećam da sam dosta napredovao. Poznajem vratarski režim kod trenera Čavline jer mi je bio godinu i pol dana trener u prvoj ekipi Dinama.
Vratimo se na početak. Bili ste velika nadama Dinama, branili za mlađe uzraste reprezentacije. Puno toga je izgledalo obećavajuće?
Da, jesam, bio sam velika nada, branio sam standardno za sve uzraste Dinama, nekad i starije, branio sam za juniorsku ligu prvaka te Drugu HNL za Dinamo 2. Sve je to lijepo odrastanje, tek kad se dođe u seniorski nogomet se vidi kako je to sve drugačije. Trebaš se izboriti, ali ja vjerujem u izreku “trud i rad se uvijek isplati” prije ili poslije. Najbitnije od svega da sam ja zdrav, sretan i da se super osjećam.
Nikada se niste bojali izazova, branili ste i za Bravo u Sloveniji i za Široki u BiH. Jesu li to bile dobre odluke da odete tamo?
Odlasci u slovenski Bravo i BiH Široki Brijeg je bio pun pogodak za mene i moj razvoj. Branio sam jako mlad u Sloveniji i bio sam jako zadovoljan svojim nastupima, a sezonu nakon odlazim u Široki Brijeg i branim cijelu sezonu. U početku nisam branio prvih par kola zbog nesređenih papira. U Širokom su svi ljudi živjeli za nogomet, imali smo sjajan ambijent na tribinama i dobre rezultate, prvu polusezonu smo završili kao drugi odmah iza Zrinjskog.
Koliko ste uspjeli napredovati kao golman?
Vjerujem da sam napredovao kao golman, mislim da je uz rad na terenu važno biti mentalno zdrav i jak.
Imate 22 godine što je za golmana jako malo, a dosta utakmica u nogama. To zvuči dosta dobro?
Da, imam skoro 90 nastupa u seniorskom nogometu, mislim da je to okej. Uvijek može više i bolje haha.
Tko vam je golmanski uzor?
Oduvijek mi je bio Buffon broj 1. Ali volim trenutno Curtoisa.
Foto: PAFOS FC